Obraćanje Marte Kos, evropske komesarke za proširenje na komemoraciji povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici

Danas sam ovdje kako bih odala počast žrtvama genocida počinjenog prije 30 godina.

Bošnjacima, njih 8.372, sistematski ubijanih i ukopanih u masovnim grobnicama – kao da bi prikrivanjem tijela mogli zaboraviti zločin.

Nismo zaboravili. I nikada nećemo.

Ovdje sam i da podijelim tugu sa njihovim voljenima. Kao i sa porodicama sedam žrtava koje će danas biti ukopane. Njih sedmero kojima je 30 godina bio uskraćen dostojanstven ukop.

Najmlađi, Senajid Avdić i Hariz Mujić, imali su samo 19 godina.

Najstarija, Fata Bektić, imala je 67.

Nadam se da će njihove porodice pronaći bar neki mir. 

Srebrenica ostaje dubok ožiljak u evropskoj historiji.

Srebrenica se desila za mog života. U našoj blizini. U državi u kojoj sam bila rođena, u državi koja danas ne postoji više.

Podsjeća nas da su ljudi sposobni da urade nezamislivo.

I da mržnja i dehumanizacija mogu dovesti do najtežih zločina.

Naša je dužnost da se sjećamo –

da se suprotstavimo mržnji i podjelama,

da se suprotstavimo negiranju genocida,

da se suprotstavimo veličanju ratnih zločinaca.

Odajmo počast žrtvama Srebrenice tako što ćemo braniti prava koja su njima bila uskraćena.

Učimo iz prošlosti i gradimo zajedničku budućnost jedinstvene Evrope temeljene na poštovanju – poštovanju različitih uvjerenja, vjerske i nacionalne pripadnosti, identiteta i jezika.

I stvaramo budućnost u kojoj smo definisani prvenstveno onim što nas čini ljudima.

Kada govorim o ujedinjenju Evrope, govorim o zajednici gdje svi žive u miru i dostojanstvu. 

Gdje se uvažavaju i štite prava svakog pojedinca.

A Bosnu i Hercegovinu vidim u samom srcu te zajednice.