Genocid u Srebrenici trideset godina kasnije: sjećanje kao moralni imperativ

Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu genocida u Srebrenici kada je preko 8.000, mahom muškaraca i dječaka, ubijeno u i oko Srebrenice. Iako su prošle tri decenije, tuga porodica i preživjelih jednako je duboka i snažna, kao što je i odlučnost da se sjećamo i odamo počast stradalima.

Sjećanje na genocid u Srebrenici sada je važnije nego ikad. To je bolan, ali nužan podsjetnik šta se može dogoditi kada se ne suprotstavimo mržnji i netoleranciji. Ovo mračno poglavlje u našoj historiji zahtijeva od nas da se snažno zalažemo za mir i pravdu i da učimo iz ove prošlosti. Naša kolektivna odgovornost je da čuvamo sjećanje na ubijene i još uvijek nestale, te pružimo podršku preživjelima.

U svijetu sve većih podjela, rastućih tenzija i nasilja nad civilima, nikada ne smijemo zaboraviti ono zajedničko što nas čini ljudima. Naša je dužnost da se sjećamo genocida u Srebrenici, ne samo zato što je to moralni imperativ, već zato što se sjećanjem suprotstavljamo negiranju, revizionizmu i mržnji. Znajući koliko daleko je moguće otići, poduzimamo korake da uništimo korijene zločina.

Srebrenica nije tragedija samo bosanskohercegovačkih prostora, već dio naše zajedničke evropske historije. Srebrenica je najveći zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata. Za Evropsku uniju, sjećanje je pitanje principa i temeljna vrijednost. Iz tog razloga, u petak, na službenom obilježavanju u Srebrenici Evropsku uniju će predstavljati dva njena najviša zvaničnika, António Costa, predsjednik Evropskog vijeća, i Marta Kos, evropska komesarka za proširenje. Isto tako je planirano prisustvo visokih zvaničnika mnogih naših država članica.

Evropska unija je nepokolebljiva u svojoj posvećenosti Evropi izgrađenoj na miru, toleranciji i poštivanju različitosti. Ostajemo posvećeni podršci Bosni i Hercegovini na njenom putu ka pomirenju, trajnoj stabilnosti i članstvu u EU, te nastavljamo pružati podršku sjećanju i izgradnji mira.

Ovog petka, u Potočarima će biti ukopano još sedam žrtava genocida. Svaka žrtva je imala ime i prezime, porodice koje ih vole i oplakuju, i snove koji se nikada nisu ostvarili. Svaki izgubljeni život je rana koja nikada ne može u potpunosti zacijeliti. Neka nas sjećanje na njih navede da se suočimo s mržnjom gdje god se pojavi i da izgradimo budućnost u kojoj nema mjesta takvim zločinima.